IZVJEŠĆE  O  PRVIH DVADESET  GODINA  RADA  KK "STOJA"

U ovom izvješću htjeli bi vas upoznati i podsjetiti na dvadeset godina postojanja Kluba i ukazati na momente iz naše povijesti.

Povijest Kluba, uvjetno rečeno, možemo podijeliti u pet razdoblja, i to: od osnivanja 1976. godine i prve tri godine rada; razdoblje do 1981. godine, razdoblje do 1991., označivši ga kao najuspješnije; stagnacija do 1995. godine, te razdoblje koje u ovih zamalo godinu dana pokazuje vidan napredak, te dokazuje da se upravo rad u periodu od 1983. do 1988. godine s ondašnjim klincima, a današnjim članovima rukovodstva, pokazao ispravnim.

Klub OKK "STOJA" osnovan je na inicijativu prijatelja sa Stoje u svibnju 1976. godine, a osnivači i prvi članovi su bili (abecednim redom):
Černe Igor, Grubišić Valter, pok. Kalčić Boris, Melon Bruna, Melon Danijel, Melon Ivan, Mišković Davor, Nefat Boris, Sanković Edi, Smoljan Toni, Tićak Darko, Vrčić Davor i Zenzerović Veljko.

Sav teret osnivanja Kluba (pisanje Statuta, registracija, osmišljavanje identiteta Kluba itd.) iznijeli su svi spomenuti članovi Kluba podjednako.
Za prvog predsjednika izabran je gospodin Altić Mensud, a za tajnika pok. gospodin Licul Marjan.

Klub je svoju aktivnost započeo na otvorenom terenu OŠ "V. Gortan" uz podršku škole na čelu s direktorom, pok. Ničetić Miljenkom, koji su bili i prvi sponzori, ustupajući im teren i preporučujući im djecu za košarkašku aktivnost, pod vodstvom prvog trenera gospodina Sankovića.
Natjecateljski dio aktivnosti odvijao se u Međuopćinskoj ligi Istre.
Financijske probleme rješavao je Predsjednik Kluba, ali i sami članovi.

I kada se pomislilo da će ekipa moći postići i zapaženije rezultate, KK "Puljanka" koja je bila pred rasulom 1979. godine, svoj spas potražila je sa igračima našega Kluba.
U KK "Puljanku" su prešli mnogi igrači koji su poslije godinama bili nosioci igre toga kluba, među ostalima svakako gospoda Begonja Boris, Lukačić Igor i Terlević Arsen, a trener Sanković Edi je počeo stvarati naraštaje KK "Puljanke".

Zbog tih, ali i drugih razloga, prvo predsjedništvo je odustalo od rada u Klubu, pa se formiralo novo sa gospodinom Kolarović Marjanom kao predsjednikom i gospodinom Mitrović Radivojem kao tajnikom.

Međutim, ovaj sastav nije mogao, kao dvojac, ostvariti ambicije članova Kluba, jer se i cjelokupni rad oslanjao na radu troje-četvero ljudi.

Iz tog razloga, a na poticaj gospodina Vrčić Davora u Klub su 1981. godine pozvani gospoda Dadić Saša i Drešćik Zvonko koji su započeli reorganizaciju Kluba, koja završava početkom 1983. godine.
Uz svesrdnu pomoć preostalih članova, osmišljeno je ustrojstvo Kluba. Napisan je novi Statut Kluba, formirana su stručna tijela, komisije i sazvana Skupština Kluba koja je verificirala zacrtane planove.

Za predsjednika je izabran gospodin Dadić Saša, a za tajnika gospodin Nikolić Branko.
Predsjedništvo je brojilo jedanaest članova i u njemu su bili, sa prije spomenutima i gospoda: Grubišić Valter, Kolarović Marjan, dr. Miletić Marčelo, Mišković Davor, Šnidaršić Ivan, Šnidaršić Zoran, Tićak Darko i Vrčić Davor.

Za Šefa Stručnog štaba postavljen je trener prve ekipe gospodin Vrčić Davor, a kasnije prilivom članova za trenere pojedinih kategorija postavljeni su gospođa Knežević Mira i gospoda Mišković Davor, Sanković Edi, Tićak Darko i Valić Igor.

Do kraja 1985. godine Klub je imao oko 180 članova u kategorijama pionirki, pionira, kadetkinja, kadeta i seniora.

Članovi Kluba su u tom razdoblju učestvovali u sanaciji sportske dvorane OŠ "Bratstvo i Jedinstvo" i potpunom uređenju otvorenog košarkaškog igrališta OŠ "V. Gortan", te na proljetnim čišćenjima Autokampa "Stoja", a svi članovi Kluba su plaćali članarinu, pa nam je to omogućilo da imamo tokom zime treninge u zatvorenom prostoru dva do tri puta tjedno za svaku ekipu, dok su se ljetne aktivnosti odvijale na otvorenom terenu OŠ "Vladimir Gortan".

Najmlađi članovi imali su zabranu treniranja, ako su imali negativne ocjene u školi.
Prva ekipa je svoj najveći uspjeh na sportskom planu ostvarila plasmanom u Hrvatsku ligu sezone 1984/85.
U današnjem okruženju to je uspjeh ravan plasmanu u drugu ligu.

Kadetska ekipa pod vodstvom gospode Mišković Davora i Grubišić Valtera nešto kasnije, 1988. godine, kao juniorska ekipa pod vodstvom gospodina Vrčić Davora zauzima osmo mjesto na prvenstvu Hrvatske u svom uzrastu.

U tom je periodu OKK "Stoja" aktivno sudjelovala u stvaranju Košarkaškog Saveza Pule, a tajnik našeg Kluba, gospodin Nikolić Branko bio je i prvi predsjednik Saveza.

Ali nije sve bilo lijepo i ugodno.
Iznenadna smrt u devetom mjesecu 1982. godine iz naše sredine otrgla je našeg igrača, prijatelja i dobrog čovjeka: Borisa Kalčić Batu.
Presenećeni gubitkom odlučili smo da trajno sačuvamo spomen na Batu organizirajući već iduće godine "Memorijal Boris Kalčić Bato", koji je zamišljen kao tradicionalni turnir.
"Memorijal" je sa više ili manje uspjeha organiziran svake godine i na njemu su učestvovale ekipe raznih saveznih i republičkih nivoa natjecanja, ali i takva imena kao pokojni Dražen Petrović i drugi poznati igrači, kao i visoki dužnosnici iz košarke.

Moramo spomenuti da su nam u tim početcima, ne samo organiziranja "Memorijala" već i organiziranja natjecateljskog dijela svesrdnu pomoć pružale športske organizacije Pule.
U svakom slučaju, "Memorijal" ja naša sveta obveza i dok je "Stoje" biti će i "Memorijala".

Početkom 1985. počela se osjećati kod većeg broja članova Predsjedništva zasićenost u radu, mnogi mlađi igrači prešli su u druge klubove, među njima i aktualni reprezentativac Hrvatske gospodin Nicević Sandro i sve to je uzrokovalo smjenu predsjedništva.
Za Predsjednika je izabran gospodin Stanković Boro, za tajnika gospodin Drešćik Zvonko, a novi članovi su postali gospoda Bilić Milan, Bizjak Zdravko, Mišković Roberto, Tognon Roberto i Tomašić Srećko.

Period je to kada se Klub grčevito bori da sačuva stečene pozicije i identitet, ali nepovoljna financijska situacija, nedostatak zatvorenog prostora za rad, prijelaz kompletne pionirske ekipe u KK "Gradine", prestanak rada ženske ekipe, više od polovice prve ekipe činili su juniori, nije ni mogao izlučiti neke veće pomake.

I sa svim našim tradicionalnim entuzijazmom, svim velikim željama, htijenjima, rat je umrtvio Klub 1991. godine.
Pored svega toga, "Memorijal" se odvijao tradicionalnim posjetom grobu i spomen utakmicama za sve vrijeme rata.

Ovo, uvjetno rečeno, zadnje razdoblje započelo je u srpnju 1995. godine na inicijativu gospode Dejanović Deana i Kolić Valtera, a uz pomoć gospodina Mišković Davora.
Uskoro su se pridružili i prvi članovi i osnivači Kluba, pa tako danas Klub ponovno djeluje na svekoliko zadovoljstvo članstva.

Za Predsjednika Kluba izabran je gospodin Mišković Davor, za tajnika gospodin Dejanović Dean, te gospodin Kolić Valter kao član, ali ne sa strogo podijeljenim ulogama.

Klub je promijenio ime u KK "Stoja"-udruženje građana, napisan je novi Statut i osnovane su komisije potrebne za normalno funkcioniranje.
Klub je ustrojen na strogo ekonomskom principu, pa tako školu košarke financiraju roditelji polaznika, kojih trenutno ima pedesetak.

Sa djecom rade treneri Dejanović Dean, Kolić Valter i Sanković Edi, a u pripomoć priskaču i gospoda Mišković Davor, te Tićak Darko.
Veliku pomoć u radu Kluba imamo od Saveza športskih organizacija grada Pule i njenog tajnika gospodina Uležić Branka.

Na osnovama sadašnje organizacije, Klub ima perspektivu dugotrajnog rada, a ako se tome priključe i ostali sportski subjekti grada, u Puli ćemo u budućnosti imati i kvalitetnu košarku i reprezentativce, pa ma u kojem klubu igrali.

Ne možemo, a da ne spomenemo, da je naš Klub u ovih dvadeset godina uvijek bio spreman na suradnju sa drugim klubovima u regiji, nikada nismo niti jednom igraču odbili ispis iz Kluba, makar nam se to često osvećivalo.

Možemo biti ponosni da smo u ovih dvadeset godina među članovima Kluba stvorili i igrače koji su imali, ili imaju status reprezentativca, ali dvadeset godina provesti u Klubu, biti uvijek najbolji na terenu, to je uspjelo samo Ragi.
Grubišić Valter, koji je u mladosti dobio nadimak po Meksikancu Ragi, biser je našega Kluba i zaslužan za mnoge pobjede i uspjehe ekipe.

Bilo bi nepravedno ne spomenuti i ostale veterane koji i danas pored Rage nastupaju u Ligi veterana kao što su Melon Danijel, organizator igre, Melon Đani koji će pomoći pa makar sjedio na klupi, Mišković Davor koji može zakazati jedino ako je bolestan, Tićak Darko, dugogodišnji kapetan ekipe, te Vrčić Davor u ulozi igrača i trenera.

Na kraju moramo ukazati i na nešto što KK "Stoju" čini specifičnim, a sa čime se ne mogu pohvaliti u većini sredina, ne samo sportskih.
Naime, članovi Kluba nisu samo sportski prijatelji i Klub im nije bio samo upražnitelj sportskih aktivnosti.

Od osnutka, pa pristupanjem novih članova, stvarani su prijateljski, bolje reći, obiteljski odnosi, pomažući jedni drugima u svakom pogledu, a nakon utakmica, nemalo puta s obiteljima se odlazilo na ručak.

Današnja generacija koja stasa u Klubu kao vodeći ljudi kreću putem nas starijih, pa ne moramo biti zabrinuti za slijedeće godišnjice.

U tom duhu zaželimo dug život naše STOJE.